Šta je presudilo da se odlučiš za glumu? Završio si srednju školu u Londonu a onda si odbio ponude da studiraš na nekima od najboljih fakulteta za ekonomiju u svetu, kako je sve to uticalo na tebe i na tvoju porodicu? Teško je odgovoriti na to pitanje, ja jednostavno vjerujem u sudbinu. Glumom sam se uvijek bavio, čitav svoj život. Počeo sam još u osnovnoj školi na dramskoj sekciji. Međutim prilikom studiranja u Engleskoj gluma i svi glumački procesi su mi dosta pomogli da prevaziđem mnogobrojne probleme koje sam imao. Gluma me ispunjavala i bilo kakav rad vezan za glumu me činio sretnim. Kada sam došao u Sarajevo na ljetni raspust i vidio da je otvoren upis na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu rekao sam sebi da ću pokušati upisati ASU pa ako uspijem u tome onda je to valjda neki znak da trebam ostati u Sarajevu i baviti se i studirati ono što najviše volim. U Engleskoj sam završio srednju školu kao jedan od najboljih učenika svoje generacije. Dobio sam ponude da studiram ekonomiju na Kraljevskom Koledžu u Londonu kao i na Univerzitetu u Edinburgu međutim osjećao sam da to nije ono što mene ispunjava i što me čini sretnim. Na ljetnom raspustu sam upisao akademiju u Sarajevu iz prvog pokušaja bez znanja svojih roditelja. Shvatio sam to kao neku poruku da se glumom trebam baviti i da trebam ostati u Sarajevu. Ta odluka mi je definitivno promijenila čitav tok života i sad kad bih se vratio četiri godine nazad sve bih isto ponovio. Roditelji su na kraju bili velika podrška i razumjeli su moju odluku.
Harun Ćehović, glumac Kako je došlo do izvanrednog uspeha da upišeš pet svetskih akademija? Da li si se odlučio za neku od Akademija?
Na ovom ljetnom raspustu nakon turneje predstave „Hoćemo li više“ koju smo igrali u deset različitih gradova duž čitave Bosne i Hercegovine sam shvatio da mi je ostala samo još jedna godina na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Pomislio sam kako bih želio nastaviti svoju glumačku edukaciju u smislu Master programa. Otvorio sam svoj laptop i izabrao pet najboljih akademija na svijetu. Prijavio sam se preko interneta a onda je krenuo proces audicija i intervjua koji je trajao oko 30 dana. Radio sam mnogo, borio se i davao svoj maksimum. Mnogo su mi pomogli i profesori i profesorice sa ASU u odabiru materijala. Na kraju izgleda da sam uradio dobar posao jer sam primljen na svih pet akademija a na nekim sam dobio i talent based scholarships- stipendije vezane za glumačko znanje kako u praktičnom tako i u teorijskom smislu. New York Film Academy – Los Angeles campus mi je veoma privlačna škola. Nalazi se u samom centru LA i najveći dio nastave je praktičnog tipa u WB studiju. Na toj školi predaju neka nevjerojatna imena, prošle godine je nekoliko predavanja glume pred kamerom držao Al Pachino i Robert Downey Jr. Sa druge strane imamo Royal Central School of Speech and Drama, jednu od najprestižnijih škola glume u svijetu osnovanu 1906. godine. Ta škola je u 2019. godini proglašena za treću najbolju školu glume u svijetu. Mnogi britanski oskarovci su završili tu školu i silabus škole je prosto fenomenalan. Ove godine je na primjenom bili preko 400 kandidata a samo nas četvero je uspisalo taj master program. I jedna i druga škola rade na promociji svojih studenata kao i na pronalasku agenta ali i na showcase-u studenta. I druge škole u koje sam primljen su zaista odlične međutim vjerujem da ću izabrati neku od ove dvije pomenute.
Šta te motiviše da ostvaruješ visoke ciljeve? Po prirodi sam veoma radan. Jako volim raditi i vjerujem u rad. Do sad mi je život pokazao da se rad i trud uvijek isplate. Jednostavno tako funckionišem, uvijek volim sebi postaviti ciljeve koje želim da ispunim to me tjera da napredujem, da učim i da rastem svakog dana sve više i više. Sigurno bih volio jednog dana postati veoma kvalitetan glumac. Da li će se to desiti ja ne znam ali znam da ću dati svoj maksimum da taj cilj ostvarim. Volio bih postati ambasador svoje zemlje. Bosnu i Hercegovinu mnogo volim i vjerujem da imamo dosta kvalitetnih stvari koje trebamo plasirati. Po mom mišljenju Balkan je generalno podcijenjen po svakom pitanju, na nama mladim ljudima sa Balkana je da promovišemo svoje države i da pokažemo i dokažemo da imamo čime da se ponosimo. Bilo mi je veoma drago čuti da je par studenata iz Srbije ali i iz Hrvatske bilo u kontaktu sa nekim od akademija u Engleskoj i Americi kako kroz različite radionice ali tako i kroz studiji. Sve to dokazuje da je Balkan veoma plodno tlo za odlične stvari. Vjerujem da se trebamo držati skupa, da trebamo raditi skupa i surađivati jer jedino tako možemo napredovati i ostvariti svoj puni potencijal. Koja je razlika između Londona i našeg prostora, šta demotiviše mlade ljude ? Mislim da se kao narod često degradiramo. Nekako nemamo samopuzdanja i ne vjerujemo da smo kvalitetni. Ja mislim da je to jako pogrešno, itekako smo kvalitetni, talentovani i sposobni samo trebamo da vjerujemo više u svoje mogućnosti. Moramo skupiti hrabrosti i jednostavno reći „Ja to mogu“. Naša edukacija zaista nije loša. Mi imamo fenomenalne profesore i odlične studente samo su naši uslovi u odnosu na sistem u Engleskoj mnogo lošiji. Ja vjerujem da država treba početi ulagati više u edukaciju. Urednik si radio emisije ''PostFest''. Ko su bili gosti emisije i koji je cilj tvojih kolega i tebe kada je u pitanju emisija? Kog gosta/gošću bi izdvojio? ''PostFest '' je super ideja koju je pokrenuo moj kolega Zlatko Sofović. Željeli smo napraviti festival koji će uvezati studente glume, režije, dramaturgije i produkcije na prostoru Balkana. U tome smo i uspjeli, prošle godine su nam u gostima bili studenti Akademije iz Novog Sada, super smo se družili i razmjenili smo svoja iskustva. Kako je ova godina po svemu drugačija odlučili smo pokrenuti postcast ili ti ga podcast u kojem razgovaramo sa poznatim glumcima sa Balkana. Teško bi mi bilo izdvojiti bilo kojeg gosta ili gošću jer su svi bili veoma zanimljivi. Član si glumačkog udruženja ''Аltteatra" , koja je misija ''Alteatra''? "Alteatar" zaista radi super stvar. Gospodin Slaven Vidak radi mnogo toga za nas mlade glumce i glumice. Na veliku žalost situacija u Bosni i Hercegovini i nije baš najbolja te mnoge kolege ne dobiju priliku za profesionalnim projektom za vrijeme studiranja. "Alteatar" radi na tome da kreira projekte koji će ponuditi priliku mladim glumcima i glumicama da stanu na scenu i da dobiju neophodno isksutvo rada na profesionalnom projektu. Ja sam ovom udruženju mnogo zahvalan jer sam neke od svojih prvih professonalnih projekata imao upravo zahvaljujući "Alteataru".
Tokom studiranja u Sarajevu si bio u kontaktu sa velikim imenima BiH glumišta! Čiji saveti su ti najviše pomogli tokom razvijanja tebe kao glumca? Teško je bilo koga izvodjiti svi su uvijek tako bili preljubazni i predivni prema meni. Od svakog sam naučio nešto novo i nikad do sad nisam imao neku neugodnu situaciju. No ako bih morao spomenuti neko ime onda bih spomenuo svog profesora glume gospodina Admira Glamočaka koji me toliko toga naučio u zadnje tri godine da sam mu ja beskrajno zahvalan. On je nesebično djelio svoje znanje i iskustvo sa nama studentima svakog dana na našim časovima glume. Bez njega ali i bez svih profesora i profesorica na ASU ja nikad ne bih bio u poziciji u kojoj sam sad, a to je da biram na kojoj ću akademiji pohađati Master program.